POZIV SVIM HRVATSKIM DOMOLJUBIMA HDZ, SDP,HNS IZ DOMOVINE I DIJASPORE, KOJI SE NISU OGRIJEŠILI O HRVATSKU DRŽAVU I HRVATSKI NAROD DA NAM SE PRIDRUŽE, U SUPROTNOM ĆEMO IH SMATRATI SUUČESNICIMA VELEIZDAJE!!!!!
Kao narod moramo postati misleća kategorija! Pripadamo ljudskoj vrsti koju znanost naziva - homo sapiens! I zato ne dopustimo da politika misli umjesto nas ili da politički odlučuje bez naroda. Svi oni narodi u povijesti svijeta koji su prepustili svoju politiku samo u ruke političara po načelu - o tome brinu političari, u pravilu su od strane takvih političara gurnuti u političku provaliju. Ako želimo opstati kao narod, ako želimo osigurati budućnost svojoj djeci i svim budućim hrvatskihm naraštajima, mi jednostavno moramo reći - ne Europskoj uniji! Ovo je najsudbonosniji momenat u našoj povijesti - ovo je razdjelnica naše opstojnosti ili našeg konačnog ubrzanog nestanka. 
Kao prvo, Hrvatska nije ni politički ni gospodarski partner Europakoj Uniji. Od prvog dana postojanja neovisne RH, EU nas nije niti jednoga momenta prihvatila kao ravnoporavnog političkog ili gospodarskog partnera i sugovornika, niti jednim svojim potezom nije pokazala da u političkim pregovorima treba Hrvatsku poštivati i čuvati njeno političko i svako drugo dostojanstvo.
(A da posebno ne govorim o njenom ponašanju za vrijeme Domovinskog rata) Već upravo obrnuto - dobili smo od nje toliko packi da ispada da smo najgori narod na svijetu! Konačno ni to im nije bilo dovoljno već su od nas tražili i glavarinu (glave naših generala) kroz Haaški sud, da bi nas na kraju mogli proglasiti i zločinačkim narodom, po sustavu - treba zgaziti zločinačku glavu zmiji, a pri tome ne dovodimo njeno pravo na život, jer nije otrov u cijelom njenom tijelu, već samo u njenoj glavi. Takav maćehinski odnos prema Hrvatskoj je besprimjeran u novijoj europskoj povijesti. Bolje da se upitamo - pa što nam sve nisu napravili u negativnom smislu?!
EU je s nama pregovarala jezikom diktata, jezikom ucjene, jezikom uvjetovanja, jezikom prezira, jezikom jačeg, jezikom svog interesa, jezikom lažnih obećanja, jezikom prevaranta, jezikom moćnika, i da dalje ne nabrajam, a sve se svodilo na jezik -neravnopravnih sugovornika.
Ne bismo trebali prihvatiti ni preporuku pape Benedikta XVI da uđemo u EU (koji to forsira samo zbog toga kako bi u EU ojačao katolički mentalitet) jer upravo našim ulaskom u EU prijeti opasnost rastroja i našeg uzoritog katolicizma kao povijesnog stupa naše opstojnosti.
Mi moramo misliti samo, jedino i isključivo svojom hrvatskom glavom, vodeći računa o svojim strateškim, političkim, gospodarskim, nacionalnim i svakim drugim interesima. Svaka ona politika koja ne prihvaća takav princip razmišljanja je protunarodna, protudržavna i nema i ne može imati legitimitet u narodu, jer nam u protivnom ugrožava našu opstojnost. Od 1990.g. na ovamo mi gotovo da nismo doživjeli ništa dobro od EU, pa kako to možemo očekivati ubuduće kad u nju uđemo i formalno, kad nas se više nizašto neće trebati ni pitati?!
Bojim se da naša politika ne zna, a u to sam sve više i uvjeren, ni što je sve potpisala i na kakav je nepovoljni status Hrvatske pristala. Kad bi se sve to polako seciralo, počevši od samog, u mnogo čemu za Hrvatsku nepovoljnog - Lisabonskog ugovora, došlo bi se do poraznih rezultata.
Na prvi neuspjeh, i izbijanje na površinu negativnih trendova za Hrvatsku, odmah po njenom ulasku u EU, hrvatski političari će samo slegnuti ramenima i reći - Mi tu ne možemo ništa, mi smo željeli sve najbolje, a sve je ispalo drugačije. Izjave naših političara o EU djeluju djetinjasto, nezrelo, nekritčno, gleda se samo moguća dobra strana ulaska, neki sitni šićarluk, a brojni argumenti za neulazak koji naprosto bodu oči na svakom koraku i ne spominju se, pače ne dopušta se ni javna rasprava o tome.
Onaj dio hrvatske inteligencije koji želi da se javno stave sve karte na stol prije preuzimanja bilo kakve obveze, odmah se etiketira kojekakvim nazivima i pridjevima zaostalosti, poput nacionaliste, euroskeptika, ognjištara i sl.
Gotovo odmah po osnutku samostalne hrvatske države, udružili su se i organizirali svi njeni unutarnji i vanjski čerupatori da ne kažem neprijatelji, da je očerupaju poput gladnih lisica kada navale na nemoćnu kokoš. Nije im bilo dosta što su rasprodali banke, telekomunikacije, industriju nafte, Plivu, brojne hotele, odrekle se gospodarskog pojasa, i da sve drugo ne nabrajam, a sad posežu i za rasprodajom nacionalnih parkova poput jednoga od najljepših bisera Jadranskoga mora - Brijunskog otočja. A sve skupa da bi se dodvorili europskim gospodarima prstenova i da nas čim prije prime i zagrle u svoju (a je li i našu?) EU, kako bi se i oni tamo dobro uhljebili, jer više krađa ne bi bila moguća, barem ne tako otvoreno i masovno kao dosada u Hrvatskoj. A zaboravljaju da će prvi koje će EU odbaciti kao nepotrebne, nakon obavljenog zadatka, biti upravo ti judisti, hrvatski političari. Kao što je Beograd odbacio Svetozara Pribičevića odmah nakon što mu je na tanjuru donio sve krajeve s ovu stranu Drine na dar. Dalje im je mogao samo smetati.
Ali, pomalo EU već postaje ispuhani balon. Ima više država, njenih članica, pa i onih najvećih, koje bi se željele naći izvan njegove košare, iako to nikada javno s političkog vrha ne ističu. Ali zato postoji, još uvijek postoji jedna država koja se zove Hrvatska čije političko vodstvo slijepo, fanatično, krajnje politički naivno želi ući u košaru tog već podosta ispuhanog europskoga balona, poput djeteta koje uporno želi pojesti kupljenu čokoladu, a za koju je upravo pristigla vijest da se povlači iz prodaje jer u sebi sadržava nedopustivu dozu otrova i da je opasna za zdravlje.
Na HTV forumu prije nekih dvadesetak dana jedan Slovenac reče - Slovenija u EU ima manje prava nego što je imala u Jugoslaviji. Postali smo najobičnija provincija, izgubili smo sve atribute države; nemamo granica, nemamo svoje monetarne politike, nemamo ovo, nemamo ono, nemamo utjecaj ni na što...! Izgleda da im otrežnjenje ulazi u glavu, ali do kraja kasno.
Zar će Hrvatska kad uđe u EU imati više prava nego je imala kad je bila u Jugoslaviji, niti blizu neće imati prava kolika je imala u Jugi?! Zar smo se mi borili protiv Jugoslavije, da bismo ušli u državnu asocijaciju u kojoj ćemo imati znatno manje prava. Malo morgen! To bi naši političari trebali shvatiti. 
Hrvatska ima, na svome dijelu Jadrana, 1185 otoka, otočića, hridi i grebena, dakle ne spominjući sve one njene kontinentalne, jezerske i riječne ljepote, ima samo tih jadranskih (uključujući tu uz otoke, prelijepe obalne plaže i slično) preko 1500 predragocijenih bisera. Narodna mudrost kaže da se s punim džepovima bisera ne ide među lopove, a poglavito ne među one medjunarodne, europske o kojima je još 1975.g prorokovao vizioar Bruno Bušić i koji ih je nazivao makrolopovima.
Svaki, iti malo misleći čovjek, pa i školska djeca vide da nam se ulaskomu EU spremaju sve najvrednije oduzeti mirno, legalno, podmuklo - bez rata i konflikta, a sve uz naš potpis ili prešutno. Ali Hrvatska ima svoju inteligenciju (barem njen jedan dio), onu poštenu, domoljubnu, altruističku koja je spremna žrtvovati i osobne interese za spas domovine i koja stalno upozorava svoj narod što mu se uskoro može dogoditi ukoliko bezglavo i nepromišljeno uđe u EU.
Kao nikada u svojoj cjelokupnoj povijesti Hrvatska, po prvi puta, više ne kao dio, već kao potpuna cjelina sa svom svojom naslijeđenom povijesnom, gospodarskom i kulturnom baštinom koju je gradila krvlju i znojem svojih stotinu generacija kroz trinaest stoljeća - našla se u opasnosti da to sve izgubi - zbog totalne zablude u kojoj žive njeni političari, koji nisu dorasli zadatku pred kojim se nalaze.
Kroz cijelu povijest čovječansta nemilosrdno je harao zakon jačega kroz vojne prijetnje, ratove i sl. a danas se taj isti zakon prema potrebi preodjene u miroljubivo ruho kao zakon moćnijeg (prvenstveno gospodarski moćnijeg). Onaj tko to ne shvaća taj je totalni politički slijepac. Zar itko razuman misli da će zakon jačega ili danas preodjenut u "miroljubivo" ruho u zakon moćnijega - ikada prestati važiti?!
Sve veći je broj intelektualaca koji po različitim internet portalima ukazuju na dugoročnu pogubnost ulaska Hrvatske u EU pod postojećim, nametnutim uvjetima, i po svim njihovim procjenama to nas dugoročno kroz nekoliko decenija vodi u definitivni nestanak. (Da podsjetim na najnoviji slučaj od prije nekoliko dana kad su Francuska i Italija od Hrvatske kao buduće članice EU zatražile da na svome teritoriju otvori nekoliko velikih kampova za izbjeglice iz Sjeverne Afrike u koje bi se smjestilo nekoliko tisuća ili par desetaka tisuća afričkih izbjeglica). Zar svakome razumnom čovjeku u Hrvatskoj već samo to, a da sve drugo i ne spominjem - nije dovoljan dokaz što nas čeka nakon ulaska u EU. Lisabonski ugovor predviđa razmještanje imigranata po određenom ključu u sve članice, posebno predviđa i slobodu svakog državljanina EU da se naseli u bilo kojem dijelu EU (dakle i u buduću provinciju Hrvatsku) gdje odmah stječe izborno pravo da bira i bude izabran u tijela lokalne i druge uprave.
Zato, gromoglasno recimo NE svome nestanku!
To najprije trebamo reći gromoglasom cijeloga naroda "svojim" političarima. To trebamo reći svim ustavnim, legalnim pravnim sredstvima, napisima, govorima, ali najviše na budućem referendumu, ako ga i bude, i ako ga ne lažiraju.
Reći ne svome nestanku! Jer to NE je naše sudbonosno, i recimo ga dok ne postane posve kasno!
Za kajanje neće biti vremena, ali će ga nažalost još biti samo za prijezir prema onima (političarima) koji su nam to učinili mimo većinske volje naroda. To "NE" - trebaju gromoglasno reći, radnici, ribari, seljaci, činovnici, inteligencija, studenti, znanstvenici i cjelokupan hrvatski narod, a posebno, posebno hrvatski branitelji. Ne dajmo Hrvatsku iz svojih ruku! - političari nemaju mandat hrvatskog naroda da Hrvatsku uvuku u EU bez suglasnosti velike većine svoga naroda. Oni zapravo i ne znaju kamo nas vode. Lisabonski sporazum, prema izjavi jednog dužnosnika, još nije preveden na hrvatski jezik, što znači da ga je od političara jedva itko i pročitao, a kamoli da je sve proučio što u njemu piše. .
Zar vam ništa više ne znače one riječi Stjepana Radića - Ne idite kao guske u maglu!
S jedne strane imamo hrvatsku politiku koja gotovo u cijelosti misli da nas (zapravo samo njih) u EU čeka med i mlijeko, a s druge strane dobar dio hrvatske inteligencije misli i to stalno argumentira da nas u EU ne čeka ništa dobro, pače da s vremenom sve gubimo i da nam tamo dogledno prijeti i sam naš nestanak. Zanimljivo je da hrvatska inteligencija traži javno sučeljavanje argumentima, a politika za to ne želi niti čuti. To je vrlo indikativno i bilo bi dovoljan razlog svakom iti malo mislećem građaninu da na referendumu - ne glasa za ulazak Hrvatske u EU.
Tražimo od vlasti da dopusti na tv i radio postajama javno sučeljavanje argumentima razloga za ulazak i razloga za neulazak Hrvatske u EU. Vlast to ne dopušta jer je svjesna da bi visokopostotno pobijedili argumenti - protiv ulaska! Vlast živi u iluziji da će Hrvatskoj ulazak u EU razriješiti sve njene gospodarske i slične probleme. To je najveća zabluda! Stupit će na snagu zakon moćnijega, koji će na vrlo profinjnen način sve što mu je profitabilno - mirno i dostojanstveno preuzeti u svoje ruke.
Mnogi hrvatski domoljubi, još žive u zabludama, da nam prijeti opasnost od Srbije. Ne, nama prijeti najveća opasnost od EU, a od Srbije nam može ponovno zaprijetiti opasnost samo ako se jednom nađemo zajedno u EU kao paradržavnoj tvorevini bez unutarnjih granica. Tek tada jednim birokratskim potezom pera Europske komisije može se formirati Balkanska unija, ili kako je god drugačije zvali, a da se tome tada nitko neće moći suprotstaviti. Dok smo izvan EU i dok smo pod patronatom NATO pakta Hrvatskoj više sa strane Srbije ne prijeti niti najmanja opasnost. Ali, objektivno rečeno Hrvatskoj za tako nešto prijeti opasnost od određenih političkih struktura u samoj Hrvatskoj, a posebno kad se svi nađemo unutar granica EU, tad će i same te strukturei tražiti formiranje Balkanske unije ili slično, (po tajnom nalogu gospodara europskih prstenova) i uz financijsku potporu pristašama tog projekta unutar buduće europske provincije Hrvatske. 
 Veza do tog posta:
 https://profiles.google.com/104475891222530113383/posts/1P68E24wQSr

Je li bi na pr. država Izrael, da se kojim slučajem nalazi u Europi, htjela postati čalnica EU i odreći se svoga suvereniteta. Za njih bi to bilo nezamislivo. Suverenitet naroda na njegovome teritoriju je najveća svetinja kojeg svi njegovi pripadnici beziznimno moraju poštivati, jer suverenitet je iznad svakog osobnog intetresa, a nalazi se po okomici pozicioniran između Boga i naroda. To je svetinja u koju nitko, beziznimno nitko nema pravo niti dirnuti, a kamoli oduzeti ga svome vlastitome narodu.

 

pisao: Stjepan Tokić