Protiv nove hrvatske šutnje

 

Mi smo u ratu! Neobjavljenom, neoružanom, ali jesmo u ratu. Upravo kao i u onom prošlom, oružanom ratu, cilj je naših neprijatelja hrvatski narod gurnuti u propast i ukinuti mu njegovu teško stečenu državnu suverenost te uništiti njegov najelementarniji povijesni, nacionalni i državotvorni ponos i dostojanstvo, kao i satrti mu povijesno pamćenje. Međutim, za razliku od prošlog, oružanog rata, u kojemu smo imali generale sposobne pobijediti i hrvatskom narodu nakon dugog i predugog povijesnog razdoblja osigurati opstanak i državu, u ovom neoružanom, ali jednako opasnom ratu mi za sada generale nemamo i to ovoga puta doista može biti uzrok naše propasti i nove političke tragedije, baš kao i 1918. i 1945. godine.

RHVeć nakon završetka Domovinskog rata, a pogotovo nakon smrti utemeljitelja i prvog predsjednika samostalne Hrvatske dr. Franje Tuđmana, u hrvatskom društvenom životu počela se osjećati tendencija upravo suprotna od očekivane nacionalno-domoljubne tendencije razvitka jednog naroda koji je netom ostvario svoju dugo željenu slobodu: tendencija postepenog poništavanja i urušavanja onih vrijednosti na kojima se temelji uspostava, obrana i međunarodno priznanje samostalne hrvatske države: protiv hrvatskoga naroda počeo se voditi medijsko-propagandno-psihološki specijalni rat. Njegovi nositelji jesu određene društvene, političke, obavještajne, medijske i kulturne strukture ponikle i odgajane u bivšem jugoslavenskom komunističkom sistemu koje su, kao objekti desetljetne jugokomunističke indoktrinacije, zazirale od svega što je povezano sa mogućnošću raspada bivše SFRJ i uspostavom samostalne hrvatske države. Navedene strukture iskoristile su činjenicu što su, zbog specifične situacije u Republici Hrvatskoj, odnosno potrebe jedinstva hrvatskog naroda radi obrane od agresije, ostale "netaknute" u burnom razdoblju raspada komunizma i pada Berlinskoga zida u Europi. Ono što je u svemu tome najvažnije i za hrvatski narod najopasnije, jest činjenica da raspolažu velikom snagom, znanjem i sredstvima za vođenje specijalnog rata, s obzirom da su mnoge od njih u bivšem sistemu bile indoktrinirane i obučene upravo na medijsko-propagandnom polju.

Međutim, još veći apsurd, vjerojatno nezabilježen u povijesti, leži u činjenici da spomenuti neprijatelji hrvatske državotvornosti i samobitnosti najveći vjetar u leđa dobivaju djelovanjem vlastitih anacionalnih vladajućih elita hrvatskoga naroda od 2000. godine naovamo!

Većina prijedloga za izlazak iz sadašnjeg stanja polazi od gospodarstva. Međutim, politika ima i mora imati primat nad gospodarstvom; ona uostalom i određuje vladajući gospodarski model. Politike pak nema bez države; a koliko god se nama činilo da imamo državu, dok o Hrvatskoj odlučuju stranci, gospodari, unutarnji i vanjski neprijatelji, dok je hrvatsko pravosuđe u Haagu ili Haagu podložno, zakonodavstvo u Bruxellesu i Strassburgu, dok je izvršna vlast posvuda diljem globusa, predsjednička u svom zadrtom "antifašističkom" filmu i bratskom sadomazohističkom zagrljaju sa neprijateljskom Srbijom, dok je hrvatsko etničko i povijesno tijelo prepolovljeno, dok su nacionalna dobra rasprodana, dok se granice otvaraju svakakvim bjelosvjetskim hohštaplerima i dok ostaci ostataka suverene državnosti tek što nisu potonuli u eurounijaške i nove zapadnobalkanske integracije - mi države i nemamo.

Žalosna je i činjenica da danas u Hrvatskoj ne postoji niti jedna relevantna politička opcija, odnosno stranka koja može i želi adekvatno braniti hrvatske nacionalne interese. Hrvatska demokratska zajednica, koja je povijesno gledano odigrala golemu ulogu u ostvarivanju slobode hrvatskoga naroda, već desetak godina, od smrti dr. Franje Tuđmana ne samo da nije u stanju braniti hrvatske nacionalne interese te često svojim potezima radi upravo na štetu istih, već je posljednjih mjeseci definitivno zakoračila na put s kojeg nema povratka: put nacionalne veleizdaje. S druge strane, Hrvatska je stranka prava, kao baštinik starčevićanske hrvatske državotvorne misli, zbog sebičnih partikularnih interesa pojedinih članova vodstva, razbijena u nekoliko manjih stranaka tako da danas (što je upravo nevjerojatno) predstavlja zanemarivu, uskoro vjerojatno i izvanparlamentarnu političku snagu.

I kao da to sve dovoljno, posljednjih godinu-dvije svjedoci smo (a za što je "najzaslužnija" žalosna službena politička koalicija vladajuće stranke i zamaskirano velikosrpskog SDSS-a) da u gotovo svim porama hrvatskog društvenog života na mala vrata ponovo, gdje otvoreno, gdje prikriveno, oživljava promicanje velikosrpstva. Pod utjecajem medija u Domovini, koji su u pretežitom dijelu (a od najvažnijih gotovo svi, uključujući i Hrvatsku televiziju!) u rukama protuhrvatski nastrojenih vlasnika i novinara, većina građana je već toliko indoktrinirana da se sve manje odupire sve većim antihrvatskim potezima u Domovini i međunarodnoj (poglavito europskoj) zajednici.

I stoga, kako bi se zaustavila posvemašnja razgradnja političke, nacionalne, duhovne, moralne, kulturne i gospodarske supstance hrvatskoga naroda, kako bi se napokon prekinula Nova hrvatska šutnja, šutnja toliko neizdrživa da upravo boli, a za što je doista krajnji čas, smatram da je neodložno potrebno učiniti sljedeće:

- okupiti one intelektualne snage hrvatskoga naroda, kako u Domovini tako i u iseljeništvu, koje su svjesne povijesnog trenutka u kojemu se hrvatski narod nalazi i zbog ljubavi prema njemu spremne su se odreći dijela svoje komocije i straha, kao i suspregnuti eventualno samoljublje, a sve kako bi predvodile neodložno utemeljenje nove hrvatske političke opcije,

- nova politička opcija sastojala bi se od jedne potpuno nove političke koalicije, odnosno nove svehrvatske domoljubne političke fronte oko koje bi se okupile sve političke stranke, nestranački pojedinci, udruge i organizacije, kako domovinske tako i iseljene Hrvatske, koje bez ostatka prihvaćanju njezin temeljni program djelovanja (najosnovnije: Ne Europskoj uniji, a s čime je neraskidivo povezano i Ne Zapadnom Balkanu, i to ni pod koju cijenu) i spremne su se, svako u svojoj domeni i sukladno svojim mogućnostima, do kraja angažirati u pripremi i promociji navedene opcije radi zajedničkog nastupa na predstojećim parlamentarnim izborima,

- iz domoljubnog dijela intelektualnog korpusa hrvatskoga naroda pronaći takve osobe za njezine predvodnike, koje posjeduju dovoljno ljubavi prema hrvatskom narodu, ali i povijesnog znanja, snage, sposobnosti i odlučnosti, odnosno političke drskosti (ne i ekstremizma i isključivosti), osobe demokratskog usmjerenja, čija biografija ne bi smjela sadržavati članstvo u komunističkoj stranci bivše SFRJ te nije na bilo koji način opterećena i usmjeravana u bivšem političkom sistemu,

- osnovna misao vodilja prilikom osnivanja nove političke opcije treba biti ona prema kojoj se ista ne osniva kako bi samo egzistirala na hrvatskoj političkoj sceni već da u doglednoj budućnosti bude presudni faktor u kreiranju hrvatske državne politike.

Smatramo da se gore navedeno jednostavno mora početi ostvarivati.

Ovim putem stoga pozivam sve relevantne čimbenike: predsjednike stranaka, nestranačke pojedince, predsjednike udruga i organizacija, a kojima je Hrvatska ispred svega na svijetu i koji žele sudjelovati u osnivanje predložene koalicije, da pošalju mail na sljedeću adresu: tomislav.stockinger@zg.t-com.hr Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ili da se jave na tel. 099 226 5779 radi dogovora o zajedničkom sastanku.

Dragi Bog te Majka Božja, odredili su približavanje konačne bitke za spas hrvatskoga naroda.

Ali, na Božju će pomoć moći računati samo odvažni. Ako narod takve ne posjeduje, niti Bog mu neće pomoći.

I na kraju, za sve koji me ne znaju, ali me možda sutra budu pitali tko sam uopće da se tako svesrdno angažiram u ovom, u njihovim glavama možda propalom, projektu, neću im reći svoje ime, zanimanje i funkcije jer one ionako ništa ne znače. Moj će im odgovor biti: "Ja sam suza u oku poginulih hrvatskih branitelja, njihovih udovica i siročadi, suza u oku onih tisuća i tisuća fizičkih i psihičkih invalida našega pravednog rata koji su za ovu moju Hrvatsku dali sve što su imali, a danas im je ostala samo ta jedna čista i nevina suza kojom natapaju ovo sveto hrvatsko tlo, ne vjerujući što se to događa sa zemljom za koju su bili spremni umrijeti.

Međutim, draga hrvatska braćo i sestre, ako mi svi Vi date svoju pomoć, tada ću se zajedno sa Vama, a u tome će nam i drago Bog pomoći, od suze pretvoriti u bujicu koja će na svom putu odnijeti sve, sada likujuće neprijatelje hrvatskoga naroda i jednom mu za svagda vratiti ono što je doista njegovo neotuđivo historijsko pravo: punu slobodu i vlast u njegovoj vlastitoj državi, pravo na jednakopravnost sa svim narodima na kugli zemaljskoj, bez obzira na veličinu i moć, pravo na ponos što pripadamo jednom od najslavnijih naroda, pravo na punu povijesnu istinu, na istinsku pravdu, dostojanstvo i prosperitet!

Tomislav Stockinger