mr.sco. Dragan Hazler

 

Potreban je Opći Hrvatski Preporod

Refleks na Poziv za Znanstveni skup o gospodarskoj revitalizaciji Hrvatske

Slijedom pojašnjenja "Gospodarska revitalizacija Hrvatske"

Hrvatski Svjetski Sabor organizira Znanstveni skup o gospodarskoj revitalizaciji Hrvatske.

Skup će se održati u utorak 9. veljače u prostorijama Nacionalne Sveučilišne Knjižnice Ulica Hrvatske Bratske Zajednice 4  u Zagrebu sa početkom u 11 sati.  

Breme  od 81 godinu na leđima me ispričava za nedolazak na ovaj najavljeni Skup od izvanredno velikog značaja pa ću umjesto toga nabaciti par svojih misli vezanih uz teško stanje u Hrvatskoj, za koje će Skup tražiti izlaz. Ako netko od sudionika žrtvuje malo vremena za pročitati napisano, ne će naći nikakve recepte, ali će se uvjeriti da mi Hrvati u dijaspori brigamo nad teškim stanjem u domovinu kao i vi organizatori i voditelji Skupa. Najžalosnije u tome jest, da su u taj mutni glib gurnuli Hrvatsku njeni sinovi i kćeri u prljavoj  suradnji sa sebi sličnim tuđincima. Najblaže rečeno: Sram ih budi!

Glavnina rasprave je: Izlaz iz gospodarske i političke krize

U Skupu nastupaju istaknuti hrvatski znanstvenici: Akademici, profesori i drugi poznati stručnjaci, primjerice:  Ivan Miloš, Ana Miloš, Slavko Kulić, Ivo Jolić, Slobodan Lang, Zvonimir Baletić, Ante Lauc, Željko Vinski, Marko Frančišković i organizator Skupa Niko Šoljak.

Svaka čast. To su imena, u kojima ima snage uma, snage znanstvenog i kritičkog rasuđivanja i snage volje da Hrvatsku preobraze iz ove putanje univerzalnog propadanja i podignu njeni korak prema spasonosnom i boljem smjeru. U tome vam Bog pomogao i pravilno usmjerena vaša znanstvena i domoljubna snaga i volja!

Kritički osvrt na vrlo zabrinuto gospodarsko i političko stanje

U najavama i programu Skupa, ukazuje se na tešku moralnu i gospodarsku krizu u Hrvatskoj, iz koje se ne nazire izlaz. Nažalost sve mjere koje se poduzimaju su vatrogasnog karaktera.

One su zavaravanje Hrvatskog naroda, svojevrstna politička kozmatika.

Politička garnitura (garniture), koje su iz svojih sebičnih pohlepa za vlašću i zadovoljavanje vlastitih profiterskih ambicija upropastile gospodarstvo i sve drugo, što počiva na gospodarstvu... zasigurno ne će izvući Hrvatsku iz produkata njihovog metabolizma (iz dreka), u kojeg su gurnuli Hrvatsku.  Za spas Hrvatske i njeni razvojni napredak su potreni novi pošteni ljudi, koji će svoja politička znanja i ostale sposobnosti staviti u službu države i naroda, a ne u službu svojih interesa. Hrvatska ima takovih ljudi. To dokazujete upravo vi organizatori i voditelji najavljenog Znanstvenog skupa.

 

Hrvatska nema dugoročnu strategiju općeg razvoja niti je navještava

Današnja Hrvatska nema dugoročnu strategiju razvoja države kao cjeline niti njenih pojedinih gospodarskih grana. Hrvatska politika nije niti usmjerena u pozitivnome smjeru, u kojem bi dominiralo stvaralaštvo, proizvodni rad za vlastite potrebe naroda i za izvoz. Hrvatska politika prema vani je podanička, a prema unutra potrošačka na kreditno zaduživanje u inozemstvu i izrabljivačka, haračka...

Uostalom, je li to uopće Hrvatska politika ili politika stranaka, koje se ne natječu međusobno za boljitak Hrvatske, nego za vlast u Hrvatskoj. Takvoj politici niti ne treba dugoročni strategijski plan razvoje, nego borba za vlast kroz 4 godine, od izbora do izbora. Njima je potrebvan Narod samo kao glasačka mašinerija i za izrabljivanje svih vrsta, s krunom harača.

"Danas u Hrvatskoj nitko ne zna gdje smo, što bismo htjeli, a najmanje znamo kako izići iz sadašnjeg stanja"

Osobno se ne slažem s ovom procjenom datom u popratnom pojašnjenju iza predloženoga  programa Znanstvenog skupa o gospodarskoj revitalizaciji Hrvatske.

Naime, ima u Hrvatskoj i u Hrvatskoj dijaspori dosta ljudi, koji vide i znadu gdje smo, kojom brzinom tonemo u gospodarsku, političku i opću kaljužu i istovremeno znademo vodilju (vodilje) spasa i usmjerenje Hrvatske i Hrvatskog naroda na pravi put obstanka, rada, napretka i blagostanja, ali ne nastupamo složno i oklijevamo; ne predlažemo Hrvatskoj javnosti svih slojeva, što želimo, što moramo, što hoćemo i što želimo neodgodivo učiniti.

Poštivam najavljeni Skup, ali se bojim da će iza njega sve ostati u istome ritmu propadanja i nestajanja Hrvatske, kao što to gledamo od ustoličenja "Neovisne" države Hrvatske do danas.

Mi, koji želimo sve najbolje državi Hrvatskoj i Hrvatskom narodu u Domovini i u Dijaspori, ne smijemo čekati, da će se ovi suvremeni politički pokvarenjaci (u doslovnom značenju pokvarenjaci!) popraviti i od sutra početi raditi za dobrobit države Hrvatske i Hrvatskog naroda. Ne, ne i ne! Oni se ne će popraviti niti reformirati, niti imaju namjeru izvući Hrvatsku iz mutne kaljuže, u koju su je gurnuli. Oni znadu da se u mutnome lakše ribe love.

Njih treba mirnom revolucijom maknuti iz vlasti, a vlast trebaju preuzeti sposobni ljudi iz redova hrvatskih branitelja i stručni ljudi, znalci i znanstvenici koji žele dobro Hrvatskoj i Hrvatskome narodu, a ne svome punom džepu.

Upozoravamo mi pojedinačno i skupno već 20 godina, ali nikoga to ne dira

U popratnome pojašnjenu o najavljenomem Skupu stoji, da "nekoliko desetaka nezavisnih stručnjaka upozorava na strašno i danomice pogoršavajuće stanje  u kojem se nalazimo i nude rješenja za izlaz krize. Ta rješenja  ostaju nezapažena jer se ne uklapaju u birokratki sustav neodgovorne vladavine političke partitokracije, koja danas odlučuje o sudbini hrvatskog naroda i države Hrvatske", dodajem: niti u medije, koji su vjerni service vladajućih.

To je točna konstatacija, ali na njoj ne smijemo ostati. Što smo mi učinkovitoga učinili!? Svi naši nastupi se svode na arabsku narodnu poslovicu: "Psi laju, a karavana prolazi!"

Mi, koji želimo dobro Hrvatskoj i Hrvatskome narodu trebali bismo imati medije, čiji glas dopire do naroda svih slojeva naobrazbe i socijalnog stanja.

Ovaj Znastveni skup će okupiti više ili manje stotinjak pa i tisuću(?) sudionika i oni će se međusobno čuti, ali poruka i poziv narodu ne će doći na znanje jer odvijanje Skupa ne će prenositi niti televizija.  Osobno već godinama promičem potrebu za vlastitim medijima i to audiovizuelnima (TV i radio) jer Hrvati malo čitaju, a više sjede, gledaju i drijemlju pred TV ekranima.

Nadalje piše u pojašnjenju, da se " stiče dojam da su političari dovoljni sami sebi..."

To je točno! O tome sam se već naprijed izrazio. Oni žive od zaduživanja inozemnim potrošačkim kreditima na račun naših unuka, a pitanje je kako će i unuci vratiti te kredite, kad vidimo da im političari djedovinu prodaju tuđincima. To znači da će naši unuci, dozvolimo li političarima nadalje ovakovo ponašanje biti sluge tuđincima u rasprodanoj domovini, koju su naši pređi stoljećima branili i njegovali, a ta sveta zemlja nas je udomljavala,  hranila, odijevala i zbirinjavala za života iz našeg stvaralačkog rada i pokoj nam dala nakon smrti.

Hrvatima iz dijaspore neda iskonska domovina niti pokoj

Danas Hrvati iz Dijaspore nemaju pravo niti na pokoj u Zemlji Hrvatskoj. Sve nacionalne manjine imaju u Hrvatskoj veća prava, nego matični narod Hrvati. Hrvati plaćaju porez, a iz toga poreza Hrvatska daje novčane podpore nacionalnim manjinama umjesto da taj novac upotrijebi Hrvatska za izgradnju dječjih vrtića, dječjih domova, škola, igrališta, poduzeća i tvornica... To nema nigdje u Svijetu da jedna država novčano podupire strance u njoj, nego ih privodi "milom ili silom" integraciji i asimilaciji u svoj nacionalni korpus. Hrvatska moli klečeći, da se petokolonaški Srbi vrate u Hrvatsku i plaća ih, da bi se oni brže pripremili na novi rat protiv Hrvatske za ostvarenje Velike Srbije po liniji Karlobag - Virovitica (prva faza!); Druga faza je Makarijeva: Trst - Budim - Temišvar - Videm - Solun sa srbskim pravom na Carigrad.

Sinoć sam u emisiji "Oko"gledao i slušao na Srbskoj televiziji istaknute srbske političke ideologe, koji sasvim normalno govore o Srbiji po liniji Kalobag - Virovitica, a hrvatska politika ostaje slijepa, gluha i glupa na ovu Srbsku ideologiju za Veliku Srbiju.

Hrvatima u Dijaspori nitko ne šalje službeni poziv za povratak u Hrvatsku, nego nam se oduzima čak pravo glasa, brojnima se ne vraća konfiscirana imovina (moj slučaj je takav!), a Srbima se grade nove kuće, dobivaju novčane i druge podpore, daje im se dvostruko pravo glasa, čak i onima, što su 1945/46. kolonizirali na imanja prognanih Nijemaca, Madžara i Hrvata u tzv. Vojvodinu.

Jučer je premierka Jadranka Kosor, u Dnevniku plus HTV 1 izjavila, da ćemo darovati Srbiji gotove prijevode dokumentacije za pristup u Europsku Uniju i ne uvjetuje to baš ničim, a znamo da u Srbiji ima neprocjenjive količine svevrstnog hrvatskog blaga uzimanog ili pljačkanoga iz Hrvatske od 1918. do 1995. Srbija nam nije vratila niti okupirane Dunavske ade i meriandre, koji su po Avnoju pripali Hrvatskoj, onda kad nam je ukraden Fruškogorski Srijem do Zemuna.

Prijevodi stoje 8 (osam milijuna Eura) i mi to darujemo bez traženja i najmanje protuusluge. Ima li na ovome Svijetu većih budala od nas Hrvata?!

Pitanje ideje Velike Srbije i Tužbe protiv Srbije za genocid

Svi znademo unaprijed, da ta Tužba ne će uroditi plodom (satisfakcijom za Hrvate!) isto kao, što je slučaj s analognom  BiH-tužbom. Nema u  Hrvatskoj tužbi niti u BiH tužbi glavnog motiva za srbske osvajačke ratove, a taj srbski motiv je gurnuo Europu, Svijet i susjede Srbije u 4 (četiri) strašna rata tijekom 20. stoljeća: Balkanski ratovi, Prvi svjetski rat uz komunstičku Listopadsku revoluciju, Drugi svjetski rat kao produžetrak Prvoga i Srbskookupacijski rat na Hrvatsku i na BiH od 1991-1995. Taj rat mi pogrješno nazivamo lijepom imenom Domovinski rat pa na taj način štedimo Srbiju od pravog agresorskog imena, pod kojim bi Srbija trebala ući u povijest za sva vremena. Srbski okupacijski rat na Hrvatsku i na BiH. To je naziv rata, koji bi trebao "kititi" Srbiju i opominjatri ju za sva vremena.

Zašto se u toj Tužbi (Bošnjačkoj i Hrvatskoj!) nije navelo da je Srbija vodila taj okupacijski rat (i druge ratove protiv susjeda) radi ostvarenja Velike Srbije. Srbiju treba uvjetno, sudski i sa svima drugim načinima i metodama prisiliti da se službeno odreče ideje Velike Srbije kao što se je Njemačku prisililo na odustajanje od granica u Poljskoj.

Ideja Velike Srbije je zločinstvo kao što je ideja fašizma i komunizma zločinstvo. Uostalom srbska avantura s ratovanjem, donijela je Svijetu dva najveća zla: komunizam i fašizam (Listopadskom revolucijom komunizam i Mussolinijev fašizam iza Prvog svjetskog rata). To Europa ne zna ili ne će da zna jer i Europa (države Europe) boluju od ideje expanzionizma, kojega sprovode sa svima načinima i metodama, primjerice: Križarski ratovi, kolonijalizam, Napoleon, Hitler... Hladni rat, Globalizacija, Europska Unija (neokolinijalizam)... 

Ta ideja Velike Srbije nije od Načertenija Ilije Garašanina kako se to spominje i službeno navodi u današnjoj Hrvatskoj, nego je od Cara Dušana i Pećkog patrijarha Makarija, rođenog brata od Mehmed paše Sokolovića...  Upravo Mehmed paša Sokolović je dokaz srbske mržnje prema Hrvatima. Zašto se on nije pridružio Nikoli Šubiću Zrinskome protiv Turaka, nego je čak silom oružja i poznatom perfidijom ratovao protiv Hrvata i time protiv Europe.

Hrvatska politička inteligencija bi trebala aktualizirati ovaj problem ideje Velike Srbije, studiozno ga razraditi i kroz efikasne načine prisiliti Srbiju na službeno odricanje od ideje Velike Srbije. 

Pitanje je samo mjeseca ili godine, kad će Republika Srpska biti u sastavu Velike Srbije. Uostalom, Republika Srpska je već danas više Srbija, nego na pr. Vojvodina ili Sandžak, iako još nije službeno u granicama Velike Srbije.

Hrvatska bi trebala biti najviše zabrinuta nad sprovedbom Ideje Velike Srbije jer to zlo najviše nama šteti, a mi se ponašamo "poput utopljenika bez volje da se spasi!"

Mi imamo i čak njegujemo u Hrvatskoj velikosrbsku Petu kolonu, a Milorad Pupovac je opasniji Velikosrbin, nego je to bio Donjolapački Milan Đukić, koji je u Lapcu, na očigled sve Hrvatske javnosti poskidao hrvatske nazive ulica i stavio imena istaknutih Velikosrba, poput Vuka Stefanovića Karadžića...

Milorad Pupovac ima u Hrvatsko Srpsko narodno vijeće, srbske stranke, Srbsku prosvjetu, Srpsku pravoslavnu (političku) crkvu, Srpsku gimnaziju... izdaje srbske novine, obnavlja četničke spomenike u Veljunu, Srbu i drugdje i sve to plaćaju hrvatski platiše poreza, ili se to plaća iz hrvatskog zaduživanja u inozemstvu.

Hrvatske žrtve od 5. svibnja 1941. koje su počinili veljunski četnici nemaju javnog spomenika spomenika, ali ga imaju u Veljunu četnici, koji su poklali tu nedužnu hrvatsku obitelj Mravunac.

Osobno sam bio taj, koji je sa svojim domobranskim veteranima organizirao i rastjerao četnički dernek u Veljunu 5. svibnja 2000. godine, kojeg je organizirao tijelom, dušom i imenom Prof. dr. Milorad Pupovac. Oko 2000 četnikia i četničkih pristalica bježali su pred Slunjskim domobranima slično kao što su nekada bježali pred Crnom legijom pod vodstvom viteza Jure Francetića.

Ideja Velike Srbije je jedno od najvažnijih pitanja za Hrvatsku, a Hrvatska pred njim žmiri i pritom nas, koji postavljamo to pitanje proglašava nacionalistima, šovinistima, fašistima, ustašama...

Na zločinima stvorenu Republiku Srpsku treba ukinuti, a inicijativu za ukidanje treba preuzeti Republika Hrvatska.

Zapadni Balkan je podloga za stvaranje Velike Srbije

To je organizatorima Znanstvenog skupa poznato pa ne ću ulaziti u detalje, nego samo podsjetiti na dva fakta:

Prvi: Analogne regije postoje u Europi, kao na pr. Baltičke države, Skandinavske države, Države Beneluxa..., ali nijedna od tih regija nema tržišno-politički niti nekakav savezno državni okvirni  status sa svojim čelnim zastupnikom.

Drugo: Zapadni Balkan, motreno iz Europske Unije je jedna tržišno politička zajednica, a sa strane Srbije to je prostor s kojim će se vladati iz Beograda. Boris Tadić, govori u svakoj prilici iz Beograda ili na nekom EU-skupu, da je on spreman i sposoban preuzeti vođenje "Regiona". Birokracija EU se ne protivi najavama srbskog predvodništva Zapadnog Balkana. Svima nam mora biti jasno da se u stvaranju Zapadnog Balkana krije jedna zamka. Razdvaja se prirodni Balkan, a Albanija, koja je uz Grčku najjužnija država ulazi u Zapadni Balkan. Tu nema ni logike niti zdrave pameti, nego politička perfidija. Dalje prepuštam Zapadni Balkan na razmišljanje i djelovanjem pametnijima i stručnijima od sebe, a ja preporučam: Zapadni Balkan treba službeno ukinuti! Naprijed spominjanu Republiku Srpsku treba ukinuti. Zapadni Balkan "Region" i Republika Srpska su namjerno stvoreni, da bi taj prostor Europe bio trajno žarište bilo za proizvodnju, prodaju i uporabu oružja, bilo kao kontrolirano tržište za europske proizvode i vladavinu europskih komesara. To je svojevrsni neokolonijalizam i još više od toga.

Komunizam je upropastio Hrvatski narod, a divlji kapitalizam nastavlja

Sve što je u Hrvatskoj vrijedilo i činilo narodno blagostanje, to je narušeno i poremećeno kroz nastup vladavine zločinačkog antifašističkog komunizna, koji je doduše fizički pao u Europi, mirnom revolucijom pod Berlinskim zidom, ali kod nas je uzrokovao strašan rat. Unatoč poraza u ratu nije zločinački komunizam u Hrvatskoj nestao, nego je samo promijenio boju (ako i to?!), a ponašanje je ostalo isto. Bezbrižna politika, glorificiranje zločinačkog antifažizma kroz brojne komunističke derneke, u kojima su neizostavno nazočni hrvatski političari i predsjednik države Stjepan Mesić. Slikanje unuke Grge Anđelinovića s četničkom šajkačom na četničkofašističkom derneku u Srbu...To je dio naše stvarnosti, koja nas vraća u tamnu prošlost, umjesto da idemo u budućnost. Glorificira se zločinački antifašizam, a ne rad i stvaralaštvo. Antifašizam je bio jednako pa i više zločinački, napose ovaj komunistički antifašizam, nego čak Mussolinijev  fašizam. Treba ga prepustiti povijesti i ne oživljavati ga!

Kult najvećeg zločinca svih vremana na našem tlu Josipa Broza Tita prenaša se na dvomandatskog predsjednika, bivšeg i sadašnjeg komunjaru Stjepana Mesića, koji nastvlja svoj treći mandat okružen sa starim komunistima uz visoku plaću i ostale privilegije. Trebalo bi ih sve na čelu sa Stjepanom Mesićem poslati u živu povijesnu ropotarnicu, a ne ih ostaviti na političkoj pozornici...

Nitko u Hrvatskoj niti ne pomišlja na sprovedbu Akta Lustracije komunista, datog od Europske Unije.  Tako imamo u Hrvatskoj udružene ostatke zločinačkog komunističkog  antifašizma i divljeg kapitalizma, čije vladajuće zajedništvo gura Hrvate na prosjačke štapove i to iz uvoza jer je ukinuta industrija domaćih štapova u Krapini.

Na djelu je osuvremenjeni staljinizam i titoizam

Sada smo svjedoci međusobnog obtuživanja u vladajućim vrhovima. To nije ništa drugo, nego suvremeni staljinizam i titoizam. Lopovi u vlasti viču, "Držte lopove, a to su oni koji su jučer nogirani iz vlasti!", a svi su isti, koji su u vlasti ostali, i koji su iz nje nogirani.

Jednak je lopov, koji je lopovluk činio i onaj, koji ga je promatrao, a nije ga spriječio. Najobičnije je zavaravanje, ako u svojoj nevolji mislimo da će nas izvući iz bijede ovi, što su poslali svoje dojčerašnje drugove u Remetinec. Remetinec je osuvremenjeni i ublaženi Titov Goli Otok. Tito je ostao zločinac Tito kao što je bio prije Golog Otoka, za trajanja Golog Otoka i kad ga je dao porušiti, da izbriše tragove toga oblika zločina. Zašto mali poslušnik ministar kulture, drug Božo Biškupić ne obnovi Titov Goli Otok, umjesto Đujićev frašističkočetnički spomenik u Srbu!?

Ovi što su ostali u vlasti (izvan Rematinca)  će nas još dublje gurnuti u bijedu. Zar nisu to već pokazali politikom smanjivanja ionako niskih mirovinai uvođenjem harača?!

Ako je gospođa Jadranka Kosor bila slijepa na sve korupcijske i druge lopovluke kroz sudjelovanje u vlasti s onima koji su lopovluke činili, onda ona nije ništa bolja od dojučerašnjih partnera u vlasti, koje je poslala u Remetinec. Njeno najveće djelo je svakog dana 300 novih siromaha bez posla.  Jadrankina vlada je politička institucija za stvaranje siromaštva u Hrvatskoj.

Hrvatski narod mora mirnom revolucijom razvlastiti svu vladajuću birokraciju, parazite koji su na svoje guzice potrošili do sada 43 (četrdesetitrimilijarde Eura vanjskog duga!) i sva sredstva, što su dobili iz rasprodaje hrvatske nacionalne imovine. Tko je prodao hrvatske banke, Inu i Plivu... taj je nacionalni zločinac. 

Takove rasipnike nismo imali u nijednome dijelu hrvatske povijesti. Za ovo zadužujuće i rasprosdavajuće rasulo u državi Hrvatskoj nema opravdanja za vladajuće političare nijedne stranke niti za one u Remetincu niti za ove na Markovom i Radićevom trgu. Svi su oni isti i svi sviraju prljavi Requiem državi Hrvatskoj, uz bogate karmine i nazdravičarstvo sebi u korist na račun harača od sirotinje. To je povijesno gledano jedna nova parazitska i izrabljivačka kasta nastala kao kopile iz zločinačkog komunističkog antifašizma i divljeg kapitalizma.

Vlast u Hrvatskoj trebaju preuzeti branitelji Hrvatske, pošteni radnici, stručnjaci i znanstvenici s osjećajem odgovornosti i osjećajem domoljublja

To sam već naprijed najavio i doticao potreba za promjene, a ovdje ću dopuniti i istaknuti da Hrvatska treba za spas i razvoj:

Opći Hrvatski Preporod

Ova jadna država pred ponorom i stramuticama svih zločestih oblika treba pod hitno mirnu revoluciju i  Opći Hrvatski Preporod.

U pojašnjenju cilja ovog Skupa najavljenog za dan 9. veljače o.g. je "identificirati glavninu problema, ukazati na uzroke, obrazložiti potrebu promjene kursa propadanja, ponuditi rješenja spasa Hrvatske i njenog napretka. O učinjenom i planiranome mora biti upoznata Hrvatska javnost, inače je Skup svrha samome sebi.

Mislim da treba pozvati dobronamjerne političare i hrvatsku javnost na neophodnost zaokreta u ponašanju, proizvodnome radu, stvaralaštvu umom, znanjem i trudom, u turizmu, u poljoprivredi, u pomorstvu, u kulturi, u odgoju... da Hrvatska kaže stop daljnjim padovima i krene prema zelenome svjetlu općeg napretka na svima poljima.

Hrvatski čovjek to znade, to može i to hoće i do nas je da uklonimo birokratske barijere, koje su na svakome koraku postavili neodgovorni političari, da bi barijerama i imunitetom zaštitili svoj nerad, svoje štetočinstvo  i život na visokoj nozi, dok većina Hrvatskog naroda pada sve dublje u siromaštvo, jad, nerad i sve druge nevolje i nezadovoljstva, koje iz siromaštva proizlaze. Zakonski treba ukinuti svaki imunitet, da se zločinci prije odkriju i procesuiraju, kako ne bi uspjeli varati narod i izbjeći kaznu.

Ponavljam: Hrvatska treba Opći Hrvatski Preporod (OHP)

Ne misli se pritome ne reprizu Preporoda iz 19. stoljeća pod vodstvom Janka Draškovića, Ljudevita Gaja i drugih Iliraca, nego na preporod u svima segmentima, koji znače usmjerenje hrvatskog čovjeka na razmišljanje, djelovanje, brižnost, skrb, rad i proizvodnju za sebe, za tržište i za izvoz. Dakako, da u tome OHP je i dio osuvremenjene  reprize Iliraca, koji se odnosi na podizanje razine svih znanja, na aktiviranje umnih sposobnosti za znanstvo, umjetnost, istraživanje, unaprjeđenje na svima poljima života, nove tehnologije, nove načine proizvodnje i aplikacije tih proizvoda u svrhovitu potrošnju i na tržište...

Treba obnoviti i pojačati brojna izgubljena ili potisnuta svojstva i uzorne karakteristike našeg čovjeka kao na pr. marljivost, štedljivost, obiteljski život s brigom za naraštaj, međuljudsku slogu, domoljublje... Hrvatska je jedina država u Europi, koja nema u školama nauk iz domoljublja. Mi Hrvati postajemo Hrvatima po roditeljskom nasljeđu i divljim načinom kroz sport, a ne kroz nacionalno-domoljubni odgoj.

Doduše, mi u Hrvatskoj obnavljamo narodne običaje, folklor, načine društvenog života, što je za pozdraviti u znaku visokog "c". Ali, mi ne obnavljamo nijedan oblik rada, proizvodnje i trgovine, od kojega smo nekada, mjereno vremenom, vrlo dobro živjeli. 

U doba moga djetinjstva u zavičajnome Slunju svaka obitelj je bila malne nezavisna država za sebe. Potječem iz obrtničko-poljodjelske obitelji.  Mi smo proizvodili za sebe (iz obrta i za tržište!) i iz poljodjelstva, vrtlarstva i voćarstva: sve, sve, sve, baš sve!!!  Kupovali smo sol, kavu, ulje, mirodije, jedan dio tekstila i na pr. tu i tamo bonbone i pokoju čokoladicu za djecu. Sve ostalo smo imali svoje, iz svoje proizvodnje. Čak smo imali svoj slador (turski: šećer) iz domaće sladorne repe, svoju vodu i ribe.  Danas, živući nasljednik (-ci) na tome gospodarstvu, nema ništa svoga osim stanbeni prostor. Kupuje za život sve, sve, sve, a oko kuća zapuštena vrtna zemlja. Povrće i voće kupuje kod Šiptara, a zemlja oko kuća plače najtužnijim suzame zemlje jer je nitko ne obrađuje... To je dio naše bijede ili kako je moj dobar prijatelj pokojni Ivo Tijadrović znao reći: "Bokun naše bide!"

Prošle godine u mjesecu lipnju sam bio u Topuskome. U bazenu stupim u razgovor s trojicom Makedonaca i uz ostalo pitam ih: "Zar vam nije predaleko dolaziti iz Makedonije na kupanje u Topusko?" Odgovor je bio zabrinjavajući: "Mi ne dolazimo na kupanje, nego smo dopremili pun kamion povrća za Topusko, Glinu, Gvozd... pa se uz obavljeni posao malo kupamo"  Dakle, Makedonci dovoze svoje povrće u vrlo plodni hrvatski kraj (Banovinu) i to povrće prodaju Hrvatima njihovi trgovci, makedonski Albanci. Ne volim ovo niti komentirati, a ako da onda bi trebao reći (lijepim izrazom): Banovinske žitelje bi trebalo vratiti na tradiciju svojih predaka, da sami proizvode eko- povrće za sebe i za tržište! Ako ne bi poslušali onda  (ružnim izrazom!) trebalo bi ih prisiliti na proizvodnju vlastitog povrća, voća...

Naslovio sam da Hrvatska treba Opći Hrvatski Preporod, a najmanje o tome pišem. Naime, tu se može pisati u nedogled, a može se reći u  jednoj ili dvije rečenice: Hrvatski Opći Preporod treba odbaciti sve što nevalja, predložiti i uvesti u životnu praksu sve što je dobro, nadzirati obadvoje i voditi Hrvatsku i Hrvatski narod u blagostanje, zasluženo sa svima oblicima ljudskih aktivnosti. 

Zadnji stavak pojašnjenja uz Poziv na Skup

"Zadatak Skupa je dati hrvatskoj javnosti tračak nade. U hrvatskoj je mnogo toga izgubljeno ali svi zajedno trebamo znati da je to neznatni dio koliko možemo izgubiti ukoliko ne postignemo zajedništvo oko osnovnih gospodarskih i političkih pitanja. Svaki sudionik, koji bude osjećao potrebu moći će iznijeti svoje viđenje i dati prijedlog rješenja  usmenim i pismenim putem.

Očekujemo uključivanje stručnjaka u rad Skupa i nakon Skupa da svi koji žele izložiti  svoje prijedloge bilo gospodarske, političke kulturne, sportske i druge mogu dostaviti u pismenom obliku organizatoru."

Na Skup ne mogu doći, što mi je jako žao

Da sam mlađi, vrlo rado bi se odazvao na Skup. Ja sam u LXXXI, što znači da su svi potencijali o osjetnoj krivulji pada. Na Skup ne mogu doći, iako bih to vrlo rado učinio, isto kao što rado slušam mladog znanstvenika Slavka Kulića, kad grmi protiv parazita i njihovih produkata metabolizma. Dakako slušam i rado čitam sve od ostale poštene i aktivne družine, kad se pojave na Hrvatskoj dalekovidnici ili u drugim oblicima prezentiranja njihovih plodova duše i uma.

Hrvatski turizam

U prilog Općeg Hrvatskog Preporoda, evo još par misli o hrvatskome turizmu, koji bi trebao biti najveća stavka za impuls svekolikog hrvatskog gospodarstva i hrvatskog izvoza na najjednostavniji način. Naš turizam to nije jer turističko ugostiteljstvo koristi iz uvoza najveći dio ugostiteljskih potrebština.

U "Plodovima zemlje" od prošle nedjelje čuli smo da uvozimo pet puta više vina, nego ga proizvodimo. Uvozimo mi skoro sve pa i tržišne Ukrajinke i Srbkinje. To znači da u oko 6 (šestmilijardi bruto turističkih Eura) nema čiste dobiti niti toliko, koliko su novčane pošiljke Hrvata iz dijaspore svojim obiteljima, rođacima, prijateljima i razne donacije.

Nedavno je procurilo u jednoj HTV-1 emisiji da novčane pošiljke iz dijaspore dosižu godišnje oko 3 (tri milijarde Eura). To je čisto kao Božja mana iz neba gladnim ljudima u pustinji.

Nijedna grana današnjeg hrvatskog gospodarstva nje donosi godišnje čistu dobit od 3 (tri) milijarde Eura.  Uzputno rečena, političari u Hrvatskoj zabranjuju nama Hrvatima u dijaspori pravo glasa. Tako ne postupa nijedna država u Svijetu, koja ima svoje sunarodnjake u Dijaspori. Švicarci, čak x-te generacije, ako su ih roditelji redovito prijavljivali u Švicarskim diplomatskim službama kao novorođenčad, glasuju, besplatnim pismenim načinom putem pošte. Samo današnja Hrvatska je svjetska iznimka u stvaranju barijere između Hrvata u dijaspori i iskonske države Hrvatske.

Hrvati iz dijaspore su čak odlični turisti u Hrvatkoj, koji su po potrošnji sigurno na prvome mjestu mestu među svima turistima iz svih država svijeta. To prešućuje hrvatska turistička politika, isto kao što prešućuje, da više stranih turista dođe u Hrvatsku zalaganjem Hrvata u dijaspori, nego kroz svu skupu Hrvatsku turističku promičbu.

Naš hrvatski turizam treba najjači preporod ili reformu, a za to treba sposobne ljude koji će ga voditi i unapjeđivati. Makar mi se zamjerilo, reći ću istinito, da današnji ministar turizma nije za taj posao. On ima drugih sposobnosti, ali turističkih NE! Ne ću ništa komentirati jer bi se ogriješio o pravila podobnosti.

Po bruto i neto ostvarenju naš turizam je iza jednog katalonskog otoka Malorke i iza češkog glavnog grada Prahe (Praga).

Na Malorki traje turizam cijelu godinu; u toplim mjesecima na otvorenome moru i priobalju, a zimi u zagrijanim bazenima s morskom vodom, izletima, zabavama i gastronomiji... U veljači sam koristio dio godišnjeg odmora na Malorki i bio posve zadovoljan.

Isto tako traje kulturni turizam tijekom čitave godine u Prahi (Pragu) i veći je po bruto i neto prihodu od sveukupnog godišnjeg turizma u Hrvatskoj. Hrvatska treba za turizam više sposobnih, a manje podobnih voditelja.

Mi Hrvati imamo uvjete i ponude za cjelogodišnji turizam, ali nam fali poslovni duh.

Hrvatski turizam bi trebao biti naš najveći, najunosniji i najednostavniji izvoz, a on je suprotno: naš najveći uvoz.

U Dalmaciji se pije španjolsko vino i srbska šljivovica, a dalmatinski pršut se pravi od uvozne sirovine. O svemu drugome bolje da ne pišem. Smokve i bademi su turski, jabuke poljske, breskve talijanske,  povrće makedonsko, sladoled albanski, suveniri kineski, janjetina s Novog Zelanda, govedina iz belgijskih odpisanih mesnih rezervi...

Zašto na primjer dalmatinski pršutari ne uvoze pršute i šunke iz Slavonije, itd...usw...etc...

Zašto hrvatska vlast, ako je hrvatska ne stavi embargo na uvoz svega, što se kod nas proizvodi ili može proizvoditi.

Hrvatski turizam bi mogao i trebao biti zamašnjak svekolikog hrvatskog gospodarstva, a on to nije. On je "uspavana ljepotica".

Umirovljenički domovi za strance

Mi Hrvati imamo još jednu neiscrpno važnu turističku trajnu ponudu, ali je ne koristimo. Evo je opisno:

Pretvorimo neke hotele uz Jadranj i na otocima u Umirovljeničke domove:  za strance i za bogate Hrvate iz dijaspore, dakako i iz Domovuine. Imat ćemo trajno iskorištene hotelske kapacitete, prodaju naših proizvoda, dobru zaradu, zaposlene naše ljude za razne usluge i medicinsko osoblje za zbinjavanja kod staračkih potreba.

Uz to nam se samo od sebe vrši promicanje turizma. Naime, članovi obitelji, rodbina i prijatelji od udomljenoga umirovljenika na našoj obali ili na otocima, dolazit će u posjete svome obiteljskom članu... i na taj način se zadržati uz njega kao turisti i to isto će promicati među svojim bližnjima.  To je jedan ostvarivi oblik cjelogodišnjeg, vrlo unosnog turizma, a zašto ga ne sprovodimo?! Umirovljenici će dati Hrvatskoj dobre zarade, bolje nego golf, a ne će sa sobom, odlazeći u grob otuđiti hrvatsku zemlju, kao što to čini špekulativna politika s golfom.

Demografija na otocima

Poznata nam je mršava demografija u cijeloj Hrvatskoj, napose na otocima. Ako bismo organizirali na otocima umirovljeničke domove (staračke domove), oni vežu uz sebe brojne mlade ljude u raznim službama, a to znači i renesansu demografije na otocima.

Demografija je nacionalni problem i u Središnjoj Hrvatskoj od Karlovca do Knina, što se odnosi i na granična područja kao na primjer Vukovar i okolica.

Hrvatska bi trebala voditi brigu i o nacionalnoj strukturi demografije. Mi ne učimo ništa iz dva zadnja petokolonaška rata u Hrvatskoj. U Hrvatskoj, u nijednome njenome kraju ne bi smjela biti brojčanom većinom ona nacionalna manjina, koja se ne može odreći uređenoga petokolonaštva. Upravo takovu situaciju imamo u hrvatskim krajevima, gdje su u Drugome svjetskom ratu bujali fašističkočetnički ustanci, a u ovome zadnjem ratu: četničke balvan revoloucije. Da je u tim krajevima bila nacionalno povoljnija struktura stanovništva, ne bismo imali da četnička rata protiv Hrvatske.  Toliko za sada.

Želim uspješan rad Znanstvenome skupu i ostajuem s izrazima osobitog poštovanja popraćenog najljepšim hrvatskim pozdravima, odani Vam emeritus Mr.sci Dragan Hazler