Pregled zaključaka sa redovne sjednice HSSD koja je održana 7. rujna 2008 godine na Brijunima.

 

1. Hrvatski Svjetski Sabor prihvaća i podržava zahtjev Hrvata iz iseljeništva  da predlažu, odlučuju,  i biraju skupa sa Hrvatima iz Hrvatske  Predsjednika Republike Hrvatske, koji bi tim aktom postao de facto i de jure predsjednik svih Hrvata u svijetu.

Istovremeno je prihvaćen prijedlog da predsjednik vlade bude iz domovinskih političkih stranaka po volji glasača, jer je svakodnevno upravljanje državom faktor stabilnosti države.

 

2. Odlučeno je da se za organizaciju i realizaciju ovog prijedloga po svim državama svijeta gdje živi brojnije Hrvatsko iseljeništvo izaberu odbori koji će trajno raditi na ostvarenju ovog plana.

 

3. Za realizaciju ovih odluka pozivamo hrvatsko iseljeništvo da novčano pomognu ovaj program koji bi u velikom postotku pomogao ujedinjenju domovinske i iseljene Hrvatske.

Za novčanu pomoć novčane uplate se šalju na  račun HSSD broj: 2380006-1110011692 –Istarska kreditna banka Umag-Poslovnica Poreč, Devizni račun: 1545060 Istarska kreditna banka Umag, SWIFT ISKB HR 2X MB - 1545060 sa naznakom « Za izborni program HSSD».

Na završetku sastanka Predsjednik HSSD i koordinator za američki kontinent Ivo Jolić, dipl.ing. šum. je naglasio:

Krajnje je vrijeme da se prevladaju svi oblici razdora među domovinskom i iseljenom Hrvatskom, koji imaju povijesnu pozadinu koja je dovela Hrvatski narod do nacionalne i pojedinačne katastrofe.

Ostvarenjem slobodne i demokratske Republike Hrvatske, Hrvatski narod mora biti ravnopravno zastupljen u vlastima naše države.

Otuđivanje  naroda  izvan domovine Hrvatske kroz zaostale klišeje prošlosti, kao što su  razne ideologije vjerska ili regionalna  netrpeljivost su elementi prošlosti koji su planski decenijima i stoljećima sijali nepovjerenje među Hrvatski narod kako bi oslabljeni lakše, bio plijen nekadašnjih i današnjih neprijatelja hrvatskog naroda.

Povijesno pamćenje nas upućuje na zajedništvo zbog općeg dobra naroda i države.

Hrvatsko iseljeništvo želi pomoći razvoju demokracije i kvalitete života u Hrvatskoj temeljeno na životnom iskustvu zapadne civilizacije u kojoj su rođene generacije mladih Hrvata i odgojeni najnoviji iseljenici, živeći svakodnevni život.

Ono što Hrvatskoj nudi EU kroz razne oblike prisile i želje da nazovemo  preodgoj jednog naroda kroz uništavanje povijesne kulturne baštine Hrvata i denacionalizaciju a ustvari kroz razvodnjavanje hrvatskih nacionalnih postignuća ili DEHRVATIZACIJU koja se često svodi na uništavanje djela i lika hrvatskih povijesnih ličnosti kao blaže forme širenja krivnje hrvatskog naroda u povijesnim etapama borbe Hrvata za samostalnu, slobodnu i demokratsku državu.

Iz ovih razloga smatramo da namjerno isključivanje  hrvatskog iseljeništva iz aktivnog privrednog i političkog života Hrvatske nije slučajno nego još jednom planski postavljanje barijere pred iseljeništvo radi nečasnog odnosa Hrvatske birokracije prema hrvatskom iseljeništvu.

Postoje dokazi o nebrojenim zlim namjerama birokracije prema iseljenicima  koji su htjeli osigurati povratak u domovinu, ili ući u poslovni odnos sa svojim znanjem i kapitalom, ali su poslije»pravnih» vrtuljaka i poznatih «vremenskih» odlaganja napustili plemenite ideje i vratili se u svijet gdje nema podobnih i rodbinskih ili stranačkih privilegija.

Pošteni ljudi su uvijek smetali lopovima radni ljudi su smetali lijenčinama i korumpiranim skorojevićima a time želim reći da ona klasa ljudi koji su se obogatili na nečastan način će svim sredstvima raditi na tome da se pošteni ljudi ne vrate u Domovinu jer lakše manipuliraju sa birokracijom koja je ostala iz propalog režima i države Jugoslavije, a ideološki prikrivena danas na vladajućim položajima, osporava, zaustavlja i paklenim se smijehom smije naporima onih koji kroz državne strukture želi provesti reforme.

Hrvatska država šalje Hrvatskom iseljeništvu neprihvatljive ličnosti za konzule, ambasadore i zaraženu birokraciju  i teško opterećuje državni budžet plaćajući poslovanje tih službi. Istovremeno nikada se nije zapitalo Hrvate u iseljeništvu prihvaćaju li se pojedinci od Hrvata kojima bi ta administracija trebala služiti.

Hrvati u iseljeništvu su se mnogo puta stidjeli naših nazovi «diplomatskih predstavnika « o kojima kao nepoželjnim piše strani tisak. Koliko bivših jugo-diplomata ponovno služi u hrvatskim misijama. Isti ti su bili doušnici one države , one ideologije, a danas ih narod gleda sa gnušanjem.

O ovim problemima bi državna administracija trebala voditi računa.

Mnogo toga se može reći gdje postoji raskorak između državne birokracije i naroda u domovini i iseljeništvu.

Koordinator:

Niko Šoljak prof. ing.